I počelo je…
“Zamisli da ulaziš u sobu punu nepoznatih ljudi, od kojih ti nitko ne znači ništa, ne znaš kako se zovu ni ništa drugo o njima. Onda zamisli odlazak u školu ili na posao, ili još gore, u svoj dom, gdje bi trebao poznavati svakoga, a i tamo svi izgledaju kao stranci.”
To je ono što se događa kad svaki dan uzdišeš s pomisli da dijeliš zrak s bolešću kojoj niti ne možeš izgovoriti ime. Prozopagnozija.
- Jack je prosječan tinejdžer koji krade osmjehe po školskom hodniku. Svi vide njega, i gledaju, no, vidi li on njih ili mu preostaje samo magla nepoznatih lica s poznatim glasom?
- S druge strane, tu je Libby – sedamnaestogodišnja djevojka kojoj svaki dan predstavlja borbu s tuđim pogledima, pogrdnim licima, a uostalom i ona interna borba sa samom sobom.
Biti najpretilija američka tinejdžerica samo je jedan on izazova koji joj svakodnevno staju na put pri ostvarenju jednog jedinog sna – da bude plesačica. - Nakon neugodne situacije u školskoj kantini koja ju spetlja s Jackom, ona je možda na korak do svog sna, hoće li dopustiti da ju upravo Jack omete?
Što se dogodi kad ti najveći neprijatelj pruži ruku? Što ako te baš taj ”neprijatelj” poznaje bolje od vlastite rodbine?
Ova knjiga nije još jedna u nizu tipičnih priča američke mladeži, već priča svih nas.
Uroniti u ovaj sadržaj znači uroniti u svijet osobe kojoj se možda tvoj poznanik rugao, tukao, a ti si tamo samo stajala i možda se čak i podsmjehnula misleći ”dovraga, pa samo se šalimo, zar ne?”
Upravo tu upoznaješ drugu stranu priče, možda priču koja će ti promijieniti tok uma.
By Elena i Mariana
