hrvatska književnost; češka književnost; portugalska književnost
Unazad dvije godine izašlo je nekoliko knjiga koje tematiziraju svijet iz dječje perspektive. Zapisi su to viđenja svijeta na način na koji su odrasli zaboravili vidjeti ga. Njihovo čitanje pobuđuje onaj divan osjećaj melankolije i dopušta nam da se pustimo niz padine sjećanja naših nekadašnjih zanimacija i problema, ponekad veoma sličnima onome što vide djeca u ovim djelima.
Najprije – ono najbliže.
Male stvari vode nas u malo mjesto kraj mora, nekad u 70-e godine prošlog stoljeća. Glavni lik je djevojčica koja svojim djetinje iskrenim opažanjima još u potpunosti ne može dati značenje, odakle izvire dirljivost koju uviđa tek onaj odrasli koji te rečenice čita. Ta opažanja čine zbirku kratkih impresija na različite (male) stvari koje je okružuju: rođake, sličice svetaca, perlice, igru, vlak, majčine poslove… Ipak, najveća snaga ove zbirke izvire iz činjenice da proizlazi iz nekog gotovo zaboravljenog vremena i načina života, koji nam se danas čini mnogo jednostavnijim. Svijet je to u kojem si ili imao ili nemao; u kojem si mogao i htio skupljati sličice svetaca ili ostatke perlica razbijene ogrlice jer nisi baš imao što drugo skupljati; u kojem se starije poštivalo a majčina zadnja riječ nije (pretjerano) testirala; u kojem bi mrak i zemlja u igri poprimili nadnaravna svojstva… I iako su Male stvari možda dirljive, kratke i slatke i brzo se čitaju, misli i sjećanja koja prizivaju s čitateljem ostaju dugo nakon zatvaranja knjige.
“Mater nije ništa odgovorila. Samo me pogledala. Ne volim kad me mater samo pogleda, bolje je kad viče ili kad me izlema.”
“Iz mora ne izlazimo dok nam se prsti ne smežuraju a usta pomodre. Ili dok nas ne zovne mater.”
Ponosni Budi vraća nas u slično vrijeme, 70. godine, ali u drugu državu – tadašnju Čehoslovačku.
Dirljiva je ovo priča djevojčice Helene koja živi s roditeljima glumcima u malom češkom mjestu u vrijeme Husákove normalizacije. Heleni je u školi teško jer je debela pa joj se djeca rugaju te se najradije igra sama ili posjećuje slobodoumnu majku Kačenku u kazalištu. Ujedno, kroz svoje impresije (ni ne znajući) suptilno opisuje političko stanje u tadašnjoj državi jer joj život ne olakšava ni činjenica da joj je majka razvedena, kao ni činjenica da ne želi biti članom nikakvih partija, što, s vremenom, ima svoje posljedice i radikalno utječe na njihov obiteljski život.
“Poslije je tati u kuhinji rekla kako su je dotukle one svinje. Sigurno je mislila na Ruse, ili možda komuniste, jer Rusi i komunisti su svinje, ali to se ne smije reći.”
Čitav tekst prate duhoviti dječji zaključci o obitelji, prijateljstvu, ljubavi, tuđim roditeljima, savjesti, Bogu, opisujući život u vrijeme kada je bilo nepodobno i stoga veoma teško biti drugačiji i van ikakvih saveza. Ako tražite nešto lijepo i životno za čitati, duhovito, gotovo crnohumorno, iz nekog “drugog komunizma”, ovo je knjiga za vas. Ujedno je ovo i najduže od tri preporučena djela.
“30. ožujka
Kako lastavice – koje su tako male – mogu nositi proljeća, koja su tako velika?
One su poput mrava, rekla mi je majka.”
U duhovitoj i, već na prvoj stranici, očaravajućoj Knjizi godine čitamo dnevničke zabilješke jedne djevojčice, koja izbjegava biti normalna, o svijetu oko sebe. Bilješke su iznimno kratke ali toliko začuđujuće precizne da ne možete ne zapitati se kako je moguće da nešto takvo i sami niste zamijetili. One govore o malim stvarima koje djevojčica uočava i o kojima razmišlja od proljeća do zime, kroz čitavu godinu. Svijet je to koji je živ, osjetljiv i prekrasan. Nevjerojatne su njezine opservacije koje povezuju dvije (nama odraslima) nevezane stvari. Ali koje funkcioniraju! I zato je ova knjiga tako ljupka, toliko grije srce i izaziva osmijeh da je ne možete ispustiti iz ruku. Veoma je kratka pa poželite da djevojčičina godina potraje mnogo duže. Stoga ju je, i danima nakon čitanja, i samo u prolazu, iznimno lako i primamljivo svako malo otvoriti na nasumičnoj stranici i vratiti se tim genijalnim zapažanjima.
“14. studenog
Ispod kišobrana malo je manje studeni.”
“19. siječnja
Danas sam zaprijetila hladnoći vunenim puloverom.
Nije uspjelo.”
Preporučeno dodatno čitanje u sličnom stilu:
4 brave : (crtice sa sela, bez svinje) / Željka Horvat Čeč
Iz dnevnika maloga Perice / Vjekoslav Majer
